Strijeljanje sportova je posebna vrsta sporta u kojoj učesnici takmiče u tačnosti i tačnosti pucanja iz različitih vrsta oružja. Neke discipline su uključene u program Olimpijskih igara, a istovremeno se smatraju najstarijim disciplinama - na primjer, sportsko streljanje.
Vrste sportskih pucanja
Tradicionalno, pucanje se shvata kao skup disciplina, od kojih svaka odgovara sposobnosti da se nosi sa određenom vrstom oružja. Danas je sportsko pucanje iz pištolja i vazdušne puške veoma popularno - to ukazuju i pucačke galerije, koje se često nalaze u gradskim parkovima.
Postoji nekoliko pravaca:
- Pucanje u metak (pucanje od oružanih oružja na mete),
- pucanje na klupu (pucanje od gladkog oružja na letećim tanjirima),
- pucanje sa jedrenja,
- Praktično pucanje (pištolj, karabin, puška),
- pucanje iz luka,
- visoko precizno pucanje (klopanje, snajpersko i zagrevanje).
Takmičenja u snimanju kontrolira Međunarodna federacija sportskih snimanja (ISSF). Zahvaljujući podršci velike organizacije, postoji mogućnost finansiranja, što je veoma važno za razvoj i popularizaciju bilo koje vrste sporta. Praktično pucanje, smatrano najmlađim granicama, kontroliše Međunarodna konfederacija praktičnog snimanja (engleski IPSC).
Obuka za sportsko pucanje
Danas ima desetine sekcija u kojima se ljudi nauče da pucaju.
Jedna od veoma popularnih područja je taktičko pucanje. Tokom obuke svih polaznika se izučavaju metode upotrebe oružja i raznih životnih uslova. Po pravilu, kao osnova za obuku, treneri se bave stvarnim borbenim i odbrambenim situacijama.
Programi civilnog otpusta odlikuje se visokim stepenom proučavanja pravila samoodbrane i zaštite najbližih. Iz ovoga se može reći da u ovom odeljku dobijate vještine koje mogu pomoći u teškoj životnoj situaciji. Takvi kursevi uzimaju decu od 12 godina i odrasle osobe skoro svake godine. Tokom časova nastave se praktični i teorijski kursevi koji predaju kulturu komunikacije sa oružjem i pravilima lične sigurnosti.