Ženska solidarnost

Svako interpretira reč "solidarnost" na svoj način. Neko je podrška, pomoć, neko veruje da je vredno razumeti ovo kao ispravno izgrađen odnos. Mnogi imaju glasine o frazi "muška solidarnost". I bez obzira koliko to može da se poćuti, ali solidarnost, koja se odnosi na pravedniji seks, srećemo sve manje i manje često ili nikad. Pokušajmo da razumemo šta je žensko solidarnost.

Ženska solidarnost je poseban fenomen koji ima snažnu moć kada se djevojke ujedinjuju. Kao rezultat, postoje ili udarci ili skandali. Smatra se da je ženska solidarnost karakteristična samo od muzhenavističkog. Neki slučajevi potvrđuju da ženska solidarnost postoji kada vrlo bliski prijatelji moraju biti zaštićeni jedni od drugih pre nego što muževi i partneri. Ovo, najverovatnije, smatra se izuzetnim slučajem kada žensko prijateljstvo nije ugroženo uništenjem. Ali to traje do vremena kada ženski prijatelji ne počinju da traže partnere, tako da, pošto nisu uspeli da podele ljubavnika među sobom, svađaju se. Ipak, teško je nazvati solidarnost.

Ženska solidarnost i muška solidarnost, koja ima drugačiju definiciju i korene. Ova dva koncepta ne vredi uporediti. Sećam se uparivanja u odgovoru na ovo:

  1. U slučaju ženske solidarnosti: žena koja nije noć provela kod kuće, to će objasniti time rekavši da je noć provela sa prijateljicom. Kada muž počne zvoniti svoje devojke, onda će, kao odgovor svima, čuti da ga ona nije imala.
  2. Muška solidarnost će se manifestovati na ovaj način: nakon što žena zove sve prijatelje svog supruga, ona će na kraju saznati: svako je potvrdio da je spavao s njima, a troje će prijaviti da ih još uvijek posjećuje.

Ovo je jasan primjer kakva je uzajamna pomoć između žena i muškaraca. Čovek je uvek spreman da izda "pomoćnu ruku", a to je zbog činjenice da se na podsvesnom nivou trudi da se zatekne za buduću pomoć od onih ljudi koje je pokrio u pravom trenutku za njih.

Zauzvrat, uvek će biti ženske solidarnosti, Iako to ne ide na štetu ženskih interesa i stavova. Ženska solidarnost dominira emocijama i u mnogim problemima muškarci su krivi. U takvim slučajevima izgleda da solidarnost među slabijim polom nije ništa drugo do prilika da se opravdavamo uz pomoć većine.

Da sumiram, želeo bih da kažem da je "solidarnost" više inherentna u muškoj sredini. Samo oni mogu nesebično pomagati jedni drugima, kao vozači, pomažući jedni drugima u istim situacijama. A to nije krivica žena, samo razmišljanje o muškarcima i ženama je malo drugačije, što uzrokuje različito razumevanje "solidarnosti".