Jedna osoba uči okolni svet, pre svega kroz senzacije, čija je klasifikacija najrazličitija. Dakle, zahvaljujući njima, njihov uticaj na receptore u telu svake osobe , saznaćemo o svojstvima različitih objekata, fenomena stvarnosti itd.
Klasifikacija senzacija u psihologiji
Naučnici iz celog sveta već dugi niz godina pokušavaju da osetite tačnu klasifikaciju, zasnovanu na različitim teorijama, principima. Jedan od najtačnijih je onaj u kojem se primjenjuje nivo pristupa (osnivač engleskog neurologa G. Head):
- Osetljivost protopatskog tipa se smatra najranijim u periodu porekla i najprimitivnijem. Ima blisku vezu sa emocionalnim stanjima i istovremeno ima malo zajedničkog sa procesima razmišljanja. Osećanja koja se odnose na to, smatra se nemoguće opisati verbalno.
- Epikritična osjetljivost je potpuna suprotnost prethodne vrste. Zahvaljujući tome postoje kategorična imena senzacija (na primjer, žuta, siva, ali ne i "aroma kafe", "parfemski miris").
Treba napomenuti da klasifikacija i karakterizacija senzacija prema stepenu specifičnosti svakog smisla nije ništa manje popularna:
- Spotanje se javlja kao rezultat izlaganja svetlosti. Organ koji percipira ove senzacije je mrežnjaka školjke očiju.
- Olfaktori odražavaju mirise i sve što je povezano sa njima. Tako, mirisne supstance prodiru u nazofarinks, tačnije u njen gornji deo, djeluju na olfaktornom analizatoru.
- Auditorni percipiraju zvuke različite jačine (tiho ili glasno), kvalitetom (bukom, muzikom instrumentom) i visinama (visoka i niska).
- Taktilne senzacije odražavaju bolne efekte izazvane spoljašnjim faktorima, temperaturom i okolnim objektima.
- Arome prenose neke od hemijskih osobina supstanci koje su rastvorene u pljuvaču ili vodi.
Vrste i klasifikacija senzacija su još u razvoju, jer su u proteklih nekoliko decenija stvoreni novi principi za njihovu sistematizaciju, a istovremeno se naučno znanje o svakom tipu senzornog sistema proširilo.
Klasifikacija i svojstva senzacija
Svaka senzacija ima sledeća svojstva:
- modalitet ili funkcija (tako, za senzacije vizuelne forme to se može izraziti u tonu boje);
- lokalizacija (koncentracija, koncentracija senzacije u određenoj oblasti tela);
- intenzitet;
- senzorna adaptacija (fluktuacija nivoa manifestacije određenog senzacije u zavisnosti od efekta specifičnog stimulusa na njega).