ADHD kod dece

Hiperaktivnostni poremećaj pažnje (ADHD) je poremećaj centralnog nervnog sistema. Do danas pojavljivanje ove dijagnoze među decom raste svake godine. Kod dečaka takva dijagnoza je češća.

ADHD kod dece: uzroci

ADHD može biti uzrokovan iz sledećih razloga:

Česti sukobi u porodici, preterana težina u odnosu na dijete mogu doprinijeti nastanku njegovog sindroma ADHD.

Dijagnoza ADHD kod dece

Glavni metod dijagnoze je metod dinamičkog posmatranja deteta u prirodnom okruženju za njega. Posmatrač stvara tzv. Kartu za posmatranje, koja beleži informacije o ponašanju deteta kod kuće, u školi, na ulici, u krugu prijatelja, sa roditeljima.

Kod djeteta starije od 6 godina, skale ocjenjivanja se koriste za određivanje nivoa pažnje, razmišljanja i drugih kognitivnih procesa.

Kada se napravi dijagnoza, uzimaju se u obzir i pritužbe roditelja, podaci o dječijoj medicinskoj dokumentaciji.

Simptomi ADHD kod dece

Prvi znaci ADHD počinju da se pojavljuju već kod deteta. Dijete sa ADHD karakteriše prisustvo sljedećih simptoma:

Često su ova djeca potcijenjena samopoštovanje, glavobolja i strahovi.

Psihološke osobine djece sa ADHD

Djeca sa ADHD-om se malo razlikuju od svojih uobičajenih vršnjaka:

Nastava djece sa ADHD

Nastava djeteta sa dijagnozom ADHD zahteva veću pažnju roditelja i nastavnika, pošto mu treba doprinijeti mentalnim opterećenjima, kako bi se, što je moguće često, osigurala česta promjena u aktivnostima kako bi se izbjegao gubitak interesa za predmet. Dijete sa ADHD-om karakteriše nemir, može tokom šetnje hodati oko klase, što uzrokuje poremećaje u učenju.

Škola za djecu sa ADHD predstavlja najveću poteškoću, jer od nje zahtijeva nemoguće zbog svojih fizioloških karakteristika: dugo sedeti na jednom mjestu i koncentrisati se na jedan predmet.

Lečenje ADHD kod dece

Djeca sa ADHD sindromom treba liječiti na sveobuhvatan način: pored terapije liječenjem, dete je obavezno, a roditelji posjećuju neuropsihologa.

Roditelji trebaju osigurati dječje poštovanje režima dana, dati priliku da prskaju akumuliranu energiju kroz fizičke vežbe i dugačke šetnje. Potrebno je minimizirati gledanje TV-a i pronalaženje deteta na računaru, s obzirom na to povećava prekomerno opterećenje dječjeg tela.

Neophodno je ograničiti prisustvo djeteta sa ADHD-om u mjestima masovne zagušenosti, jer to može samo intenzivirati manifestaciju hiperaktivnosti.

Od lekova koriste: atomoksetin, korteksin, encefabol, pantogam , cerebrolysin, fenibut , piracetam, ritalin, dexedrine, cilert. Preporučuje se sa nootropskim lekovima oprezno koristiti kod dece mlađe od 6 godina, jer imaju broj ozbiljni neželjeni efekti: nesanica, povišen krvni pritisak, povećana srčana frekvencija, smanjeni apetit, formiranje zavisnosti od droge.

Dijete sa ADHD zahtijeva posebnu pažnju na sebe od roditelja i od okruženja. Pravilno organizovani režim dana, fizička aktivnost, adekvatna korelacija hvale i kritike djeteta će mu omogućiti da se uspješnije prilagođava okolini.

Takođe treba zapamtiti da, dok dete raste, manifestacije ADHD sindroma će biti izjednačene i ne tako izražene.