Predškolsko uzrasta karakteriše povećana radoznalost u različitim sferama, ali djeca pokazuju poseban interes za prirodu. Zbog toga ekološko obrazovanje u vrtiću zauzima značajno mesto u razvoju znanja o okolnom svetu, razvoju humanog odnosa prema svim živim stvarima i formiranju svesnog ponašanja u prirodnom okruženju.
Cilj ekološkog obrazovanja je:
- formiranje znanja o prirodi, prirodnim fenomenima, flore i faunu;
- razvoj estetskih osećanja: ljubav, poštovanje, pažljiv stav prema svetu prirode;
- motivaciju djece da se staraju o prirodi i životinjama, zaštiti i očuvati prirodne resurse.
Hitnost ekološkog obrazovanja
Formiranje humanog odnosa prema prirodi je glavni zadatak ekološkog obrazovanja, što se ostvaruje razvojem u saosećanju dece, empatiji i simpatiji za sva živa bića na planeti. Čovek je deo prirode, ali često on je onaj koji štetno utiče na svijet oko njega. Formiranje aktivne pozicije "branioca i prijatelja" prirodnog svijeta je osnova u obrazovanju ekološke kulture predškolske djece. Djeca su posebno osjetljiva i odgovarajuća, te stoga aktivno učestvuju u svim aktivnostima kako bi zaštitile one kojima je to potrebno. Važno je pokazati deci da ljudi imaju jači položaj u odnosu na prirodni svet (na primjer, biljke grebene bez zalivanja, ptice će umreti od hladnoće u zimu bez hrane). Stoga treba da se trudimo da osiguramo da se sve život na zemlji razvija i donosi radost (na primer, jutarnje pevanje ptica ispod prozora biće ugodno onima koji su ih hranili zimi, a cvjetni cvet na prozoru će zadovoljiti one koji su ga zalijevali).
Primljeno znanje o svetu oko nas mora biti podržano praktičnim aktivnostima i ilustrativnim primjerima tako da djeca mogu videti pozitivan rezultat svojih aktivnosti i imaju želju da poboljšaju svoja postignuća.
Oblici i metode ekološkog obrazovanja
Od velikog značaja u ekološkoj edukaciji osobe su ekskurzije, zahvaljujući kojima se djeca upoznaju sa različitošću prirodnog svijeta i posmatraju pojave prirode. Izleti su takođe važni za akumuliranje znanja o prirodi rodnog zemljišta i orijentaciji na terenu: sposobnost pronalaska odnosa u prirodi, posmatranje ljudskih percepcija, predviđanje posledica ljudskih aktivnosti, i povoljnih i negativnih. Tokom ekskurzije, djeca uče da interakciju s okolnim svetom. Za to, edukator posvećuje posebnu pažnju činjenici da je čovek samo gost u prirodnom svijetu i stoga mora poštovati zapovijede: da posmatra tišinu, da bude strpljiv i pažljiv.
Uloga bajki u vaspitanju predškolske djece ne može se previše naglasiti, a ekološke priče su zanimljive, prije svega, novostima o parceli i uvođenjem neobičnih likova. Zahvaljujući priče o djeci u pristupačnom obliku, možete saznati o složenim pojavama u prirodi, o odnosu između prirode i čovjeka i značaju ljudskog rada. Posebno mesto zauzimaju bajke iznešene od strane dece.
Jedan od glavnih tipova predškolskog obrazovanja su didaktičke igre na temu ekološkog obrazovanja.
Naravno, ekološki razvoj djece u bašti biće posebno efektivan ako je povezan sa ekološkim obrazovanjem u porodici. Stoga nastavnici treba da podstiču roditelje da stvore povoljne uslove za životno okruženje koje se razvija u kući.