Duhovnost čoveka

Nedavno se često čuju razgovori o problemu duhovnosti modernog društva. Vjerski lideri, kulturni ličnosti, pa čak i poslanici govore puno i lijepo, ljuti se na medije, govoreći o destruktivnom utjecaju na mlađu generaciju. I ne može se reći da nije preduzeta nikakva mera za razvijanje i edukovanje duhovnosti pojedinca - informacije koje se daju preko masovnih medija strogo se prate, verski predmeti se uvode u škole, a na centralnim televizijskim kanalima vide se programi pod vođstvom duhovnih pastora. Niko ne kaže da je ovo loše, ali je sumnjivo da bi sve ove akcije mogle pomoći u rešavanju problema ljudske duhovnosti. Zašto, shvatimo.

Koja je duhovnost čoveka?

Pre nego što pričamo o duhovnosti i nedostatku duhovnosti pojedinca, neophodno je odrediti šta bi trebalo razumjeti ovim konceptima, pošto u ovoj oblasti ima mnogo zabluda.

Grubo govoreći, duhovnost je želja za samopodobom duha, nedostatak vezivanja senzualnog života, mala zadovoljstva. Shodno tome, nedostatak duhovnosti je želja da se nasati (da se ne zbunjuje sa elementarnim zadovoljstvom) potrebama fizičkog samopouzdanja, bez razmišljanja o nečemu drugom.

Često duhovnost osobe povezuje religiju, posećuje verske ustanove i čitanje književnosti ove vrste. Ali ipak je nemoguće staviti znak jednakosti između religioznosti i duhovnosti, ima mnogo primjera gdje ljudi koji redovno pohađaju crkvu su najgori predstavnici ljudske rase. Krst (polumjesec, crvena nit na zglobu) je samo simbol duhovnosti, ali ne i njegova manifestacija.

Ne može se reći da duhovnost zavisi od obrazovanja - znanje o Njutnovim zakonima, datumi krštenja Rusa i imena apostola neće spasiti čoveka od gluvoće do drugog bola i patnje. Stoga, kada nam se kaže da uvođenje religijskog obrazovanja doprineće postavljanju temelja duhovnosti, može se samo simpatizirati sa takvim nespretnim krivicom.

Duhovnost se ne predaje u školi, život ga uči. Neko već dolazi u svet s ovim kvalitetom, koji, kako se stariji, pretvara u jasno shvatanje da sve opipljivo - prolazno i ​​bez unutrašnjeg punjenja nema nikakvog smisla. Nekome treba ozbiljan životni test ova jednostavna istina. Stoga, duhovnost je uvek svesni izbor osobe, a ne mišljenje koje neko nametne. To je kao muzika koju slušamo po želji srca, a ne na savetu muzičkih kritičara.

Ponekad čujete da moderna žena, kultura i duhovnost, koncepti nisu uporedivi, kažu da smo toliko zabrinuti u svakodnevnim problemima, da toliko volimo novac da nema više mesta za bilo šta. Možda ovo mišljenje ima pravo da postoji, samo dozvolite onima koji kažu da se tako pamte kada su poslednji izbledeli pred lepu sliku, bez pokušaja da izračunate koliko to čudo može koštati.