Vrste mentalnih poremećaja

Prema podacima SZO, u proseku svaka četvrta ili peta osoba na svijetu ima bilo kakvih poremećaja u mentalnom ili ponašanju. U svim slučajevima ne možete saznati uzroke mentalnog odstupanja.

Šta je mentalni poremećaj?

Pod rečima "mentalni poremećaj" uobičajeno je razumeti mentalno stanje koje se razlikuje od normalnog i zdravog (u širem smislu). Osoba koja se može prilagoditi životnim uslovima i rešiti probleme u nastajanju života na jedan ili drugi način, što je razumljivo na društven način, smatra se zdravom. U slučajevima kada se osoba ne bavi svakodnevnim životnim zadacima i nije u mogućnosti da postigne postavljene ciljeve , možemo govoriti o mentalnom poremećaju različitog stepena. Međutim, ne bi trebali identifikovati poremećaje mentalnog poremećaja i poremećaja ponašanja sa mentalnim bolestima (iako u mnogim slučajevima mogu biti istovremeni i međuzavisni).

U određenoj mjeri ličnost bilo koje normalne osobe naglašena je na određen način (to jest, može se izdvojiti dominantne osobine). U vremenu kada ti znaci počinju da prevladavaju previše, možete govoriti o graničnim mentalnim stanjima, au nekim slučajevima - o poremećajima.

Kako identifikovati mentalne poremećaje?

Mentalne poremećaje ličnosti osobe praćene su različitim promenama i poremećajima u ponašanju i razmišljanju, u sferi osjećaja. Kao rezultat takvih promena, skoro uvek se javljaju promjene u realizaciji somatskih funkcija organizma. Različite škole psihologije i psihijatrije nude različite klasifikacione sisteme za mentalne poremećaje. Koncepti različitih pravaca i psihologije odražavaju početni sistem mišljenja predstavnika ovih područja. Shodno tome, metode dijagnoze i predložene metode psihološke korekcije su takođe različite. Treba napomenuti da su mnogi od predloženih metoda prilično efikasni u različitim slučajevima (misli koju je izrazio CG Jung).

O klasifikaciji

U najširem smislu, klasifikacija mentalnih poremećaja može izgledati ovako:

  1. kršenje osećaja kontinuiteta, konstantnosti i samog identiteta (i fizičke i mentalne);
  2. nedostatak kritičnosti prema sopstvenoj ličnosti , mentalna aktivnost i njegovi rezultati;
  3. neadekvatnost mentalnih reakcija na uticaj na životnu sredinu, situacije i društvene okolnosti;
  4. nemogućnost da upravlja sopstvenim ponašanjem u skladu s prihvaćenim društvenim normama, pravilima, zakonima;
  5. nemogućnost sakupljanja i primene životnih planova;
  6. nemogućnost promjene načina ponašanja u zavisnosti od promjena u situacijama i okolnostima.