Psihološka stabilnost

Postoje ljudi koji se naizgled ne mogu ljutiti. Mi zavidimo i vjerujemo da su rođeni takvi, bili su samo sretni. Međutim, zapravo, psihološka stabilnost nikako nije urodna karakteristika osobe.

Šta je psihološka stabilnost?

Izraz psihološka stabilnost pojedinca u psihologiji sama podrazumeva sposobnost održavanja optimalnog funkcionisanja psihike u promenljivim okolnostima, pod stresom. Ova osobina ličnosti se ne prenosi genetički, već se razvija zajedno sa formiranjem ličnosti.

Psihološka i emocionalna stabilnost zavisi od vrste nervnog sistema (koji je urođen), od životnog iskustva osobe, od vještina, nivoa profesionalne obuke, sposobnosti ponašanja u društvu, vrste aktivnosti itd. To jest, možemo sumirati da je jedan (možda, odlučujući) faktor urođen. Ovo je vrsta nervne aktivnosti. Ali sve ostalo zavisi od nas samih. Na kraju krajeva, osoba koja je naučila i osvojila više od jednog problema biće mnogo stabilnija od one koja je odrastala u uslovima staklene bašte. Isto važi i za obrnutu stranu novčića: ako je u životu bilo previše stresa , njegovi živci su jednostavno potresli, i reaguje akutno na bilo koji detalj.

Međutim, psihološka stabilnost ne garantuje stabilnost od svega u svijetu. To nije stabilnost, stabilnost nervnog sistema, odnosno fleksibilnost. Glavna karakteristika psihološke otpornosti na stres je pokretljivost psihike u tranziciji sa jednog zadatka u drugi.

Kako povećati psihološku stabilnost?

Ako ne možemo promeniti vrstu nervne aktivnosti, onda možemo uticati na sve ostalo. Ne možemo promeniti svet, promeniti odnos prema onome što se dešava.

Tako ćemo započeti razvoj psihološke stabilnosti od najmanjih. Na primer, vi ste bili vređeni, osećate sramotu, ljutnju, poniženje itd. Ne možete promeniti činjenicu o tome šta se desilo, ali možete promeniti svoju reakciju, koja je, zapravo, uznemirujuća. Imajte na umu: niste uznemireni svaki put kada pas laje. To možete učiniti i sa uvredom. Samo ga izbaci iz glave.

Da bi se povećala psihološka stabilnost, neophodno je, pre svega, stvoriti ugodne uslove za život, kako ne bi bili iritirani ni za jednako i ravnopravno. Ako ste sporo prirode (a ovo je urođena vrsta nervne aktivnosti, nema ništa što treba učiniti), mora se graditi život, tako da u njemu bilo je malo brzine i vreve.

Drugo, to je odmor za nervni sistem. Pa pomaže da ostaneš van grada, u prirodi. Ako se vaš nervni sistem opusti, to će biti stabilnije u slučaju stresa.

I treće, ako stres proizađe iz stalne kontradiktornosti želja (nužnosti) i principa, potrebno je ili da revidira principe kako bi zadovoljio svoje želje ili potrebu da oni ne budu u suprotnosti sa principima. Na primjer, ako morate učiniti nešto na poslu koji vam odvraća svoj moral, razmislite o promjenama vrste aktivnosti.